Djenné je grad osnovan 800.godine u centralnom Maliju i jedan je od najstarijih gradova podsaharske Afrike. nalazi se na ostrvu u delti reke Nila, a spontano je postao sedište trgovaca koji su svoju robu (so, zlato i robovi) donosili i odnosili iz Timbuktua. uspon grada je zavisio od ove trgovine, a kad su Portugalci osnovali trgovačke centre na afričkoj obali, važnost saharske razmene, a samim tim i Djenné -a, je opala.grad ima etnički raznoliku populaciju od 33.000 stanovnika. zajedno sa Djenné-Jéno (lokalitetom na jugu grada), nalazi na spisku svetske kulturne baštine UNESCO-a od 1988. godine. prilikom procene 1984, identifikovane su 134 dvospratne zgrade od velikog arhitektonskog značaja. ipak, do 1995.godine, uprkos zabranama koje su donete statusom na listi svetske kulturne baštine, 30% objekata sa ove liste je uništeno, a najveći broj je potpuno zamenjen novim objektima!95% starog grada, skoro svi objekti, napravljeni su od cigala od nepečene zemlje (ćerpiča) i obloženi blatnim malterima. tradicionalne dvospratne kuće sa ravnim krovovima su građene oko malih centralnih dvorišta, sa impozantnim fasadama sa pilastrima i sa razvijenim rasporedom šiljaka na vrhu, formirajući parapet iznad ulaznih vrata.u periodu 1996-2003. godine holandska vlada finansirala je restauraciju oko 100 najstarijih zgrada, od kojih su na nekima samo obnovljeni blatni malteri, a neke su potpuno iznova izgrađene.neki od objekata, građeni pre 1900. godine, su u ’toucouleur’ stilu, i imaju masivne natkrivene ulaze između dva velika potporna zida. ove kuće generalno imaju jedan mali prozor koji gleda na ulicu, iznad ulaznih vrata. mnoge od novijih dvospratnih kuća su u marokanskom stilu, i imaju mali ukrašen prozor, ali bez pokrivenog ulaza.velika džamija je najveća građevina na svetu napravljena od ćerpiča. na ovom mestu bila je mnogo starija džamija iz 13.veka, ali je 19.veka zaboravljena i napuštena, pa su je naselile hiljade lasta. kada je Seku Amadu osvojio Djenné tokom Tukulor rata, nije bio zadovoljan stanjem u kome se nalazila, te je zatvorio i sagradio novu u blizini. kada su francuske trupe osvojile grad 1893, ova džamija je uništena, na njenom mestu izgrađena škola, dok je stara džamija rekonstruisana na originalnom mestu 1907.koristeći prinudni rad, pod vođstvom Ismaila Traoré, šefa zidarskog esnafa.smatra se da je položaj spoljašnjih zidova odgovara starim, ali se ne zna da li su unutsršnji zidovi zadržali isti raspored. ono što je sigurno je da da je novina simetrično postavljeno 3 velike kule u qibla zidu! (eto, odakle potiče naša reč za “kiblu”, odnosno zabat.)cigle od nepečene zemlje prave se na obali reke u drvenim kalupima, od mešavine zemlje i seckane slame. tipična dimenzija im je 36x18x8cm, a između svakog reda cigli dolazi 2 cm blatnog maltera. ručno modelovane cilindrične cigle (ferey) su bile u upotrebi od 1930. sve zemljane konstrukcije pokrivene su zaštitnim slojem maltera, od mešavine blata i pirinčanih ljuspica.
fasade su dekorisane štapovima od snopova palmi (zvanih ’toron’), koji izlaze oko 60cm iz zida i služe kao trajno postavljena skela, za obnovu fasada nakon kišne sezone. keramičke lule takođe izlaze van krovnih ravni, osiguravajući da kišnica sa krova ne ošteti zidove.džamija je sagrađena na platformi 75 m x 75 m, 3 metra iznad nivoa pijačnog trga, što štiti džamiju od oštećenja prilikom poplava Bani reke. spoljašnji zidovi nisu baš ortogonalni, tako da zgrada ima više trapezoidan oblik. pristup je omogućen sa 6 stepeništa, a glavni ulaz je sa severne strane zgrade. unutrašnje dvorište je 20 m x 46 m i sa tri strane okruženo galerijama, a zapadna je rezervisana za žene.mali otvori na krovu su pokriveni su keramičkim posudama, koje, kad se sklone, omogućavaju toplom vazduhu da izađe iz zgade i tako ventiliraju prostor.zajednica aktivno učestvuje u održavanju džamije tokom jedinstvenog godišnjeg festivala, čiji je glavni cilj popravka oštećenja nastalih tokom prethodne godine, uglavnom zbog kiša i pucanja usled temperaturnih razlika i vlage. u danima pre festivala, zemlja se priprema u jamama, što je zadatak mladih dečaka. muškarci se, potom, penju na ugrađenu skelu i nanose maltere na površinu džamije. druga grupa radnika donosi maltere do zidova. žene i devojke donose vodu do jama u kojima se priprema zemlja pre festivala, a tokom festivala do džamije za radnike. članovi zidarskog esnafa nadziru radove, a najstariji članovi zajednice (koji su tokom godinama učestvovali na ovim festivalima), sede na počasnim mestima na trgu i posmatraju proces. nadam se da ćemo, jednom prilikom, preneti utiske i iz prvog lica!