iz arhive: 16-17.avgust 2013.Bojan i ja smo se složili u jednom – Bela Crkva je ubedljivo najlepša vojvođanska varošica!
Bela Crkva, gradsko naselje sa oko 9.000 stanovnika, dobila je ime po staroj crkvici na koju su naišli prvi naseljenici. u kotlini reke Nere, oivičena Karpatima, pruža se ka Panonskoj niziji na krajnjem jugoistoku Vojvodine. osim Nere, u blizini su i vodeni tokovi Dunava, Karaša, kanala DTD, kao i nekoliko jezera, pa je zovu i „vojvođanska Venecija“, a imala još tri imena: Fehertemplom (mađ.), Weisskirchen (nem.) i Biserica Alba(rumunski). ovde je nekada živelo više nacija i govorilo se više jezika, a danas je pretežno srpsko naselje.
okolina Bele Crkve je bila naseljena još u praistorijsko doba. ovde su boravili Skiti, Kelti, Tračani, Dačani, a krajem I veka p.n.e. počinje period rimskih osvajanja, tokom kog dolazi do nadiranja Sarmata, pa Huna i Gota, da bi ga naselili Avari i Sloveni.
Mađari u 9.veku, uz pomoć Vizantije, formiraju svoju državu u čiji je sastav ušlo i područje Južnog Banata. turska vojska 1552. godine zauzima ovo područje i upravlja sve do 1717. godine, kada ga preuzima Austrija. osnivanje Bele Crkve pripisuje se grofu Mersiju, prvom guverneru Banata, koji je naredio kolonizaciju, te je 1725-27. naseljeno prvih 200-300 Nemaca iz franačke, švapske, hesenske i virtemberške provincije.
u vreme vladavine Marije Terezije, Bela Crkva doživljava procvat, iza kog stoji težak rad nemačkih trgovaca, zanatlija i vinogradara. Srbi je naseljavaju 1742, a nešto kasnije Rumuni, Jevreji, Cigani, Mađari i Česi, ali je sve do II svetskog rata većinsko stanovništvo bilo nemačko.
radi zaštite od Turaka, Austrija je formirala Vojnu granicu, u čijem se sastavu nalazila Bela Crkva sve do njenog rasformiranja 1872. zbog sve uspešnijeg privrednog razvoja, dobila je status grada 1815. pod vlašću Austro-Ugarske ostaje sve do oslobođenja 1918, kada je pripojena Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, ovde dolazi veliki broj Rusa. u II svetskom ratu bila je pod nemačkom vlašću, a nakon rata grad su, svojevoljno ili pod prisilom, napustili svi Nemci starosedeoci. njihova imovina podeljena je kolonistima iz Crne Trave, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Like i Korduna.
početkom 20.veka pored grada je zasađeno 10 hiljada lanaca vinograda, a proizvodilo se 50-60.000 hektolitara vina. osim vina, stanovništvo se bavilo proizvodnjom rakije, likera i konjaka za izvoz u Evropu, kao i uzgojem svilene bube. većina vinograda je iskrčena posle 1945, dolaskom novih stanovnika.
Bela Crkva ima dugu istoriju cvećarstva, a “karneval cveća” ovde se održava od 1852!
još uvek čuva ostatke lepote srednjoevropskih gradova i mnoge navike Evropljana, među kojima je i tradicija uređivanja kuća…
najznačajniji objekti nastali su krajem 18.veka u baroknom stilu (rimokatolička i pravoslavna crkva, zgrada opštine, dom vojske, vatrogasni dom), akonačni izgled gradu daju objekti sazidani i rekonstruisani u stilu secesije!
rumunska pravoslavna crkva “Sošestiju Svetog Duha” podignuta je 1872. i predstavlja svojevrsno umetničko delo. podignuta je na mestu nekadašnjeg čuvenog hotela “kod turske glave”, po projektu gradskog inženjera Rudolfa Degena. zbog malog broja vernika, služenja se održavaju neredovno.
rimokatolička crkva Sv. Ane podignuta je 1806. godine sa 3 oltara, nekoliko vrednih ikona, slika i fresaka.
ruska crkva je izgrađena 1931. zahvaljujući donaciji kneza Dimitrija Šahovskog, koji je organizovano i prikupljanje ostalih priloga za gradnju. crkva je građena u prepoznatljivom ruskom stilu, sa jednim centralnim i dva mala kubeta.
vatrogasni dom je sagrađen 1785, u vreme i po propisima Vojne granice. prvobitno je bio u funkciji gostionice “zlatni jelen”, kasnije privatna trgovačka i stambena zgrada, pa vatrogasni dom.
jednospratni objekat pravougaone osnove građen je debelim i masivnim zidovima, svodovima velikih raspona, veoma strmim krovom i doksatom na južnoj i zapadnoj fasadi. posebno je obrađen zabat na glavnoj fasadi. ispod većeg dela kuće postoji podrum.
jedna je od retkih građevina iz tog vremena. objekat je saniran 2001-03.
među važnim objektima, ističe se i zgrada opština Bela Crkva:
kao i istorijski arhiv iz 1862. i površinom blizu 900 kvadrata.
nama su, od samog arhiva, bili mnogo zanimljiviji ovi detalji na fasadi, koji svedoče o tradiciji gajenja vina u ovom području…
među vrednim objektima je i biblioteka koja nastavlja tradiciju biblioteka i čitaonice iz 1890. i 1892, a nama je vredna zbog ovih jednostavno divnih izloga!
kompilaciju najlepših prozora i vrata Bele Crkve već sam napravila u uvodu priče, a ovde ćemo “uveličati” samo neke od njih, jer bi bilo previše da ih sve prikazujemo… ipak, sve je toliko lepo, da bi najbolje bilo da se u to sami uverite!
primećujemo kibicovanje na svakom koraku,
u gotovo svakom sokaku,
a kad zađete u neki od ulaza i tamo je sve lepo i očuvano!
oduševljeni ovim jednostavnim ajnfort kapijama,
bojama,
kao i “laloškim” detaljima.
prosto nismo znali gde pre da idemo, šta da izostavimo,
šta za sledeći put da ostavimo…
na glavnu ulicu se vratismo,
da kafe pauzicu zasluženu napravimo ;)
preko puta parka, još jedna lepo sređena :)
Bojana fascinira očuvanost starih izloga,
a mene boje ;)
i još jednom – boje, ali i različiti oblici svakog od prozora…
ipak, od svega najlepši su nam – secesijski izlozi :)
za nepoverovati kako su dobro očuvani!
a da ne spominjemo tek kako su znalački izvedeni ;)
definitivno najlepši u Vojvodini, ali verujemo da mogu da pariraju bilo kom u Evropi!
ono kad ne znate šta ćete od secesijske sreće ;)))
još neki kućerci sa secesijskim motivima,
očuvane kapije,
čak i tamo gde nisu zadržavali izloge, bar su sačuvali fasadnu dekoraciju…
a kad već više nismo mogli da šetamo po avgustovskoj vrućini, seli smo u kola i obišli ostatak ulica, da slučajno ne propustimo nešto! sreća, jer bismo ostali uskraćeni za ovu lepu damu
predivnog zabata!
a kad smo pošteno “odradili” obilazak, pošli smo na zasluženo rashlađivanje – prvo do reke Nere (kakvo predivno ime :)
inače, Nera je reka duga svega 124 kilometra, leva i najmanja pritoka Dunava. izvire u Rumuniji, a u našu zemlju ulazi kod sela Kusića. predstavlja prirodnu granicu Srbije i Rumunije u dužini od 27 kilometara. jako je plitka, ali bistra i zanimljiva, dušu dala da se uz nju kampuje!
a kad smo obišli Neru, red je bio da posetimo bar jedno od belocrkvanskih jezera! postoji 6 većih i više manjih veštačkih jezera različite veličine i dubine, nastalih eksploatacijom šljunka.
mi smo uživali u popodnevu na gradskom jezeru sa lepo uređenom plažom, gde smo saznali da je Bela Crkva bila jedan od najsunčanijih gradova u Jugoslaviji!
kad smo se dobro odmorili, nastavili smo dalje, iz Bele u Crvenu Crkvu!
gde smo, usput, “uhvatili” ovo staro domaćinstvo!
do sela Jasenova, kroz koga prolazi prva železnička pruga u bivšoj Jugi, prva u Vojvodini i četvrt veka starija od one između Beograda i Niša, puštena u rad 1856. bila je to pruga sa konjskom vučom za prevoz rude iz moldavskih rudnika, a dve godine kasnije njome je prošla i prva lokomotiva. Jasenovo je tada, sa ložionicom, radionicom, vodotornjevima za punjenje parnih lokomotiva, ugljarnicom i okretnicom bilo glavna stanica…
naziv sela potiče od drveta jasen, a za simbole grba uzeto je drvo jasena i vila, koja je, po predanju, živela u jasenovim šumama i čuvala selo!
na potezu iza pruge naišli smo, verovali ili ne, na logor, pravi pravcati, koji izgleda baš kao da je juče napušten! a, ustvari, je pravljen od strane italijanske filmske ekipe 2005. za potrebe filma „Odvojena deca” (I figli strappati.)
ja sam bila pomalo u šoku, a Bojan uvek spreman na šalu…
na putu od Jasenova ka Vlajkovcu, prolazimo pored Uljme
(hvala kolegi Dimitriju Marinkoviću ;)
u daljini Vršačke planine…
stižemo u Vlajkovac, do dvorca koji je sagradio grof Đerđ Močonji 1859. udajom, grofica Georgina Močonji imanje i dvorac donosi u miraz poznatoj plemićkoj porodici Bisingen-Nipenburg 1888, koja ga je zadržala u svom posedu do kraja II svetskog rata, kada im je zakonom o nacionalizaciji oduzet.
slobodnostojeći spratni objekat pravougaone osnove u stilu klasicizma sa lepom i bogatom dekoracijom, naročito u kovanom gvožđu, a fasade karakteriše simetrija i klasicistički ulaz.
frasada okrenuta parku je predivno obrađena, sa terasom od kovanog gvožđa, a iznad centralnog dela se nalazi piramidalni krov sa interesantno završenim detaljima.
dvorac je predstavlja spomenik kulture od velikog značaja, ali se nalazi u veoma lošem stanju, što je velika šteta!
nakon Vlajkovca, skoro nas hvata mrak, pa žurimo nazad ka Zrenjaninu i odlučujemo se za nepostojeći put ka Tomaševcu… na putu zastajemo, čini mi se, u Alibunaru…
učinilo nam se da je i ovo neki dvorac… sreća, pa je pao mrak i naterao nas da se vratimo kući ;)
ostavljamo opet našu Vojvodinu na neko vreme… i vodimo vas dalje u Evropu.
Svaka čast, još jednom super reportaža :)
Prosleđeno na još par adresa…
hvala, Drugar :)
Sjajan blog! Bravo na detaljnosti fotografija i pravih komentara.
hvala puno, veliki pozdrav!
Postovani, za naučni onlajn žurnal Instituta za istoriju jugoistočne Evrope u Gracu pišem članak o Beloj Crkvi tokom 18. veka. Budući da nisam naišla na stare slike crkava iz tog vremena, htela sam da pitam da li Vi možda imate novije slike na kojima se vidi i crkve i groblja? Ili, ako možda imate stare slike ili crteži odnosno mape grada gde su zabeležene crkve? Hvala unapred, Claudia Mayr
poštovana, nisam iz Bele Crkve, ovo je bio samo mali putopis koji smo napravili kad smo je posetili jednom prilikom. možda da se obratite Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Pančevu, pozdrav!
Volela bih da mi pošaljete sliku starog dvorca u Beloj Crkvi.
Hvala
Ilonka
poštovana, na koji dvorac mislite? Vlajkovac?