LALA 2020 – repriza 2: događaj

prvo izdanje LALA earthland festivala održano je u junu, a repriza poslednjeg vikenda avgusta i prvog u septembru. završni događaj reprize bio je Večernja scena – toplina zajedništva, prostorna intervencija koju su osmislile i vodile Tanja Babić i Jelena Janev, a koja je prikazana na 22.Salonu arhitekture u Novom Sadu, u Eksperimentima u arhitekturi. Festival je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja.

ono što su Tanja i Jelena postavile pred nas bilo je “kako poznat prostor pretvoriti u noćnu scenu, pomoću prostornih i svetlosnih instalacija?”

“prisutni učesnici, koristeći prirodne materijale, objekte nađene u dvorištu i razne svetlosne izvore, oblikuju prostorne intervencije i utiču na stvaranje sceničnog prostora.”

ispratili smo učesnike radionica i razišli se po prostoru… neko je krenuo da pravi instalacije, neko se družio. izgledalo je kao da se ništa neobično ne dešava, dok nije pao mrak. Danijela nam je ostavila jednu svećicu na dudu pre nego što je otišla.

onda se, odjednom, prostor koji toliko dobro poznajemo izmenio, da smo svi, i mali i veliki, trčali od jedne do druge instalacije da ih bolje pogledamo… Tanja i Jelena su obukle drveće u jutu.

Bojana i Vojislav su napravili jutano stvorenje…

i iskoristili cigle i crepove kao postolje za sveće.

a Tanji je svetlo radionice potpuno promenilo koncept.

sve je bilo vrlo spontano, sve je završeno tako brzo i sve je noću dobilo jedan potpuno drugačiji oblik i formu :)

Titelska ekipa ostavila nam je jednu karakondžulu :)

a flaša rakije i stari šporet dobili su potpuno nove funkcije!

neko je sam bio svetlosna instalacija :)

i najmlađi, iako umorni od svih tih ljudi, prihvatili su izazov i kreirali svoju instalaciju.

ja sam poželela da nas sve stavim zajedno :)

a onda me krenula inspiracija, pa sam napravila još jednu – malo više građevinsku :)

Jelena nam je pokazala kako juta može jednostavno da se koristi da kreira senke :)

a na ovoj drugoj instalaciji je povezala jutu i zemljane boje, što je imalo potpuno drugi efekat danju i noću,

posebno je bila zanimljiva trodimenzionalnost instalacije, kao i njena senka na kupatilu :)

Dada i Nebojša su krerali instalaciju od ciglica i trske,

čija se jedinstvenost sagledala kad je pao mrak i iz ptičije perspektive :)

samo jedna zemljana maska i jedna svećica u prozoru kupole potpuno su je promenile.

a tek kako je zablistala Igorova i Miličina građevina, kad su joj dodali svećice…

skoro, pa smo se osetili kao da smo otputovali daleko, do Afrike :)

Ruža nas je povela u njenu kuću, u njenoj šumi, na njenom šatoru…

a onda smo svi završili oko logorske vatre u krateru :)

i za kraj, Tanjina i Jelenina konstatacija: “potvrđuju polazište eksperimenta i promišljanja autorki da je za svakog pojedinca scena lični doživljaj u pojedinačno kreiranim fokusima, sklopljenim u zajedničko iskustvo.”

hvala im na ovom neponovljivom doživljaju! dok vam ne ispričam onaj poslednji, oktobarski, sledi još nekoliko drugih priča koje su se desile u međuvremenu :)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *