priča o Panjiju me je navela me da napišem još jednu, koju sam planirala odavno, ali, eto, nikad nisam našla vremena… o tome kako smo sredili iznajmljeni stan od tridesetak kvadrata, uz pomoć štapa i kanapa :)
još jednom – Bojan je odlučio da iznajmi stan i uzeo prvi koji je video :)
a pošto je stan bio prazan, doveo je svog ličnog arhitektu da mu da predlog kako da ga sredi…
inače, stan je dobijen pregradnjom, tako da, osim malog hodnika, kuhinjice i toaleta (koji više liči na plakar zbog kliznih vrata :), imamo još jednu veliku prostoriju.
e, sad, kako baš nismo imali sredstava za opremanje, ideja je bila da recikliramo sve što možemo… posle nekoliko ideja, moj investitor je odlučio da odobri ovo poslednje rešenje :)
od Bojanovih smo dobili stari ležaj, koji smo presvukli,
kao i dve stare fotelje – i one su presvučene, a drveni deo im je ofarban…
i na kraju su sklopljene :)
osim toga, Bojan je u miraz doneo i svoj stari, sređeni ormar, a preko interneta je našao i komodu, koja je toliko ogromna da mene podseća na kamin, a koju su njegovi drugari Vesna&Vlada transportovali iz Apatina do Zrenjanina…
naravno, trebalo je srediti i prozore da nam ne duva,
a ja sam, sasvim slučajno i više iz zezanja, Bojanu predložila zlatne retro zavese… na kraju se ispostavilo da je to bila super ideja, a i dobro su nam se uklopile u ambijent!
slike je Bojan dobio od Fanny, naše francuske umetnice.
onda je došlo na red sređivanje kuhinje, koja je, takođe, bila prazna.
opet je investitor bio toliko zahtevan da sam morala da crtam svaki element posebno, dok nije dao konačno odobrenje :)
dovukli smo jednu staru hoklu iz Mošorina, ofarbali je u crno i ona nam služi kao pomoć pri obuvanju-izuvanju.
potom smo na poklon od Bojanove koleginice Lole dobili dve stare Tonetice, koje smo nedeljama gulili, a potom ih je Bojan očistio, popunio šupljine gitom i spremio za farbanje!
majstor za farbu bio je njegov kolega Petrući, slikar-konzervator, koji ih je vratio u skoro savršenom stanju :)
kad su stolice bile gotove, čekali smo kuhinjske delove iz radionice majstor Save zrenjaninskog,
kojima smo dodali i malo dekupaža da ih razigramo ;)
te je naš viseći kuhinjski element konačno završen!
a i polica je ispala bolje nego što smo očekivali!
na kraju, kuhinjica je ispala ovako i bili smo baš zadovoljni!
toliko da proslavimo useljenje :) iako ne možemo baš praviti gozbe, niti pozvati ljude na pravi ručak, s nogu uvek može da se gricne ;)
hteli smo čak da napravimo i mali šank i barske stolice na terasi ispred stana – šank je odavno gotov, ali stolice još nismo našli…
napravili smo i malu galeriju u hodniku…
a nedavno smo, kad sam zvanično postala Zrenjaninka, rešilli da donesemo stari ormar iz Mošorina, pa ga je Bojan nedeljama gulio kod Igora u radionici …
na kraju je ofarban (doduše, nedostaju mu još lakirane tufnice, ali i to ćemo već jednom srediti) i donet u stan!
i super se uklopio u naš ambijent! i ne samo to, dobila sam i svoje radno mesto uz Bojana!
eto, ako ne bude posla ovde, bar smo se izveštili kao majstori i možemo da se bavimo “uradi sam” poslovima bilo gde…
još da mi je da ovako skućimo i Mošorin :)




Slatko, kao da sam se vratila mnogo godina unazad, imali smo minijaturan stancic, sa kupatilom nalik na omanji plakar, bas kao ovaj vas, da bi oprao zube iznad lavaboa, morao si stati u tus kabinu…
srecno Vam bilo!
hvala puno, Olja :)))
Nisam znao da su Vesna&Vlada samo NJEGOVI drugari ;o)
Veliki pozdrav iz Sombora
ijaaaaao, naravno da nisu, baš bezveze :((( veliki poljubac i za sad i MOJE drugare :)
Sjajnoo! :)
Bravo, ovo sto ste uradili divno izgleda i stvarno je cela prica jako podsticajna. Prosledicu svojim drugarim. Masem nena skoko
hvala puno :)
Priča zvuči kao savremena bajka. Inspirativno. Hvala.
hvala :)