MO-ja terapija

prošla nedelja bila mi je baš, baš naporna… za potrebe jednog konkursa trebalo je da snimimo film, a kako nisam imala koga da pitam za pomoć, bila sam i snimatelj i glavna glumica, a posle i montažer, produkcija i sve ostalo… ne pitajte ništa, Bojan je rekao da ne bi trebalo time više da se bavim, da je zvuk katastrofa i da izgledam kao Marina Abramovič iz mlađih dana… šta god to bilo ;) 01 stari oguljeni zidtaman kad se to završilo, ispalo je da moram da glumim dizajnera za potrebe našeg Leonarda, da bismo potom provele neverovatnih 13 sati u četvrtak pišući prijavu za konkurs… u petak smo je poslali, tako da on odlaska za Mo nije bilo ništa. Bila sam toliko slomljena i ukočena od 5-dnevnog sedenja, a kako je subotnja radionica sa studentima arhitekture otkazana, odlučila sam kako želim da provedem dan: da gulim maltere u tišini!
ispunih sebi želju – ogulih ovaj zid i sa druge strane – njega ćemo da sečemo sa dva potkovičasta luka, a u sredini bi trebalo da dođe šporet…02 isti zid sa druge stranemada, hmmm, sad kad sam otvorila ovaj deo gde bi trebalo da bude šporet i videla ovaj nazovi dimnjak… pa, mislim da ćemo morati da skidamo još neke delove, kao i čitav odžak u tavanu…03 isti zid sa druge straneznate šta me fascinira? kako je ovo uopšte moglo da funkcioniše 100 godina? isečen na debljinu od pola cigle, zatvoren crepom sa ove i malterima sa obe strane… prosto neverovatno :)04 isti zid sa druge stranei da, onaj nelepi deo – trebalo je prebaciti jedno 7-8 kolica ovih maltera na moje visoke leje u dnu bašte… sreća, pa su višnje bile na putu do tamo, pa sam imala kvalitetne pauze… nabrala sam jedno 5kg, mama i sestra sutradan još nekih 50kg, a kaže da ni trećinu nisu obrale… pa, ako izdrže do vikenda, a nekom treba – dođite da berete!05 visnjicica rod rodila...e, a za kraj jedno malo čudo – ja, inače, baš ne volem cveće (jer, nije za jelo, odnosno bar ja nemam (još uvek) običaj da ga jedem), ali sam uhvatila sebe u potpunom oduševljenju, kako u bašti fotkam: 08 cveceto je, valjda, zato što je to cveće povrća, hehe… prelepo je :) potpuno mi je ulepšalo dan!06 cvece07 cvecei tako se vratih  za NS, pa kući za ZR, umorna i sa bolovima u leđima, što od sedenja, što od voženja kolica – ali: srećna ;)

4 thoughts on “MO-ja terapija

    • draga Jelka, od srca Vam se zahvaljujem na pomoći i podršci – nažalost, nisam registrovana kao preduzetnik, mada to pokušavam od prošle godine… nadam se da će biti prilike da konkurišem sledeće godine ;) i da znate – umor je prošao, nastavljam dalje, sve je pod kontrolom :) hvala Vam još jednom i nadam se da se vidimo prvom sledećom prilikom u Zrenjaninu ;)

Leave a Reply to Sinisa Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *