konačno – pravo proleće ;)
četvrtak i petak sam provela u Mošorinu – prvo, dogovarajući se za Noć muzeja (pravimo je i ove godine, više detalja uskoro!), a potom, skicirajući nešto komšijama, da bih, konačno, uprljala ruke u bašti…
sadeći luk i krompir (koga je bilo baš puno), nisam ni primetila da sam napravila najveću baštu do sad, što mi nije bila namera! čak i sa slamom, korov ovde raste neverovatnom brzinom i količinom; a kad krenu građevinski radovi, neću imati vremena da se baštom bavim, pa, obično, potpuno zaraste… što me, ponekad, frustrira i pitam se što sve ne batalim i sačekam dok ne sredimo kuću… a, onda mi, spontano i posle 4 godine, u ruke dođe Anastasija i shvatim da nije sve to tako uzalud…pa, posadih nešto kukuruza, boranije i pasulja, a odvojila sam i komad zemlje za retke sorte koje su mi poslale Smilja i Dragana ;)
trava raste tolikom brzinom, da sam, u nedostatku slame (ova “torba” je poslednja preostala, čekamo novu turu!), odlučila da je iskoristim umesto malča… u tom srpljenju, “posrpila” sam i prst, što mi je otežalo ostatak radova, ali se nisam predala – još samo bundeve su ostale!
nemojte zameriti, ali sam se nadala da niko neće doći u nedelju na radionicu – i hvala vam što niste. bilo je toliko posla u dvorištu, da nismo znali na koju stranu pre! Bojan je imao dva pomoćnika u prokopavanju kanala – eto meni nove zemlje za visoke leje, tj. visoke leNJe, kako smo ih juče nazvali – s njih možeš da skupljaš plodove bez napora ;)
i, nakon 5 sati iskopa i prenosa zemlje, bar je deo ispred kuće uredan i kanal prokopan ;) a krtice i par kamiona, koji su donosili materijal, su nam potpuno uništili dvorište… kosila sam i srpila deo po deo i skoro sam se izborila da napravim da izgleda pristojno – još dan ili dva radova i biće kako treba, taman za prvomajski badminton ;)
inače, sve je procvetalo: višnje i jabuka, razno žbunje koje sam posadila, ali, najbitnije od svega – listaju nam dudovi ;) nakon svega, kući smo se jedva dovukli… veoma zadovoljni!



