septembar 2014.
hostel “Shanti” lako smo našli…ostavili smo stvari i krenuli da vidimo to čuveno novo Skoplje i egzibicije o kojima se priča…
i, nažalost, bilo je gore nego što smo mogli da zamislimo… ne znam kako je izgledalo nekad, ali sad ne liči ni na šta… ustvari, da budem iskrena, meni se čini kao da je neki arhitekta svom detetu dao hrpu igračaka u obliku zgrada (kineskih!) i dete je od toga napravilo…
a kad je već pustilo mašti na volju, ubacilo je i druge igrice, olovne vojnike, kauboje, indijance i sve što mu je došlo pod ruku… i nastao je grad.
šok do šoka, kič do kiča, most to mosta… skulptura do skulpture – potpuno neproporcionalne, iskaču na svakom koraku… iz grčke mitologije, makedonske, ma, ko zna čije…
u tom kiču, bar nešto lepo i proporcionalno – jedna slovenska boginja…
i jedna od retkih preživelih starina – kameni ili Dušanov most :) prema jednoj verziji, izgrađen je u 6.veku za vreme Justinijana I, a prema drugoj, za vreme sultana Mehmeda II Osvajača u 15.veku.
tvrđava Kale (“kale” na turskom – tvrđava) je smeštena na bregu Gradište iznad reke Vardar. prva je podignuta u 6.veku, dograđivana za vreme Justinijana I, zatim u 10. i 11. veku, od 14.veka je više puta rekonstruisana, a poslednja velika oštećenja bila su tokom zemljotresa 1963. car Dušan je ovde krunisan za cara Srba i Grka 1346.
a onda, povratak u današnjicu i najveći (užas) – Aleksandar! a oko njega lavovi koji bljuju vodu, vodoskoci i roze lampice koje se pale-gase… kao luna park, kao jeftina šala.
taman kad smo mislili da smo sve videli, suočeni smo sa još jednom paradom velikana…
uh, evo malo secesije da se rehabilitujem :)
i jedna lepa moderna, za koju se iskreno nadamo da neće biti uništena u naletima ovog ludila…
i vardarski pecaroši, neometeni svim što se oko njih (g)radi…
još jedna (od ukupno dve) skulpture koje su nam se svidele.
i lepa posleratna zgrada…
taman kad smo mislili da nema dalje – pojavio se Filip! opet u društvu najpoznatije makedonske domaće životinje – lava, sa neizostavnim svetlima, vodoskocima…
dok ispred nas pleše lažna opera i smešne skulpture…
a evo i recepta – ogole staru zgradu i obuku je u (carevo) novo odelo, od gipsa i stiropora, kako saznajemo iz pouzdanih izvora… toliko je strašno da je deo ljudi napustio grad, a ostatak normalnih više ni ne zalazi u ovaj deo grada…
jedini stari deo, staru skopsku čaršiju, otkrili smo zahvaljujući Saški i Goranu, prvo po noći, a potom i po danu :) inače, to je najveća čaršija na Balkanu, van Istanbula! trgovački centar još od 12.veka, u vreme Turaka imala je oko 30 džamija, brojne palate i pansione. pretrpela je veliku štetu u zemljotresu 1555, požaru 1689, dva svetska rata, nakon čega je renovirana više puta. ogromnu štetu pretrpela je i u zemljotresu iz 1963.
čaršijom preovladava otomanska arhitektura, iako se mogu naći i značajni ostaci vizantijske, a u poslednje vreme i moderne arhitekture. mnogi hanovi i hamami danas se koriste za održavanje kulturnih manifestacija.
Murat pašina džamija (podignuta negde oko 1802, jer je prethodna izgorela u požaru iz 1689, pripada otmanskom baroknom stilu sa primenom neoklasicističkih islamskih elemenata; ) i bivši Čifte hamam, koga je Isa-beg Isaković izgradio sredinom 15.veka, teže oštećen u zemljotresu iz 1963, a danas je galerija. redak je primer na Balkanu dvojnog hamama, ali danas ne dolazi do izražaja od okolnih prodavnica…
iako je i čaršija dobrim delom izmenjena, ipak se oseća taj duh, uske ulice, prodavnice svega i svačega…
od ćilima do džezvi i mlinova…
nabasali smo i na Kuršumli han, nazvan tako zbog olovnog krova (olovo na turskom – kurşun.)
pretpostavlja se da je izgrađen na temeljima starije građevine, a u jednom periodu služio je i kao zatvor…
crkva svetog Spasa izgrađena je sredinom 16.veka na temeljima starije, a karakteristična je po tome što je ukopana u zemlju do pola, jer otomanske vlasti nisu dozvoljavale da crkve budu više od džamija. tu se nalaze mošti revolucionara Goceta Delčeva.
za kraj, ove ipak, ne tako loše ture, ostavlia sam – zemlju :)
naišli smo na dosta blatnih maltera u čaršiji,
kao i na bondruk, čatmu i ćerpiče :)
pozdravljamo se sa skopskom ekipom i uskačemo u malog belog!
čekajte nas na Ohridskom…




Čoveče, šta ih je napalo :) Jel’ ono Majkl Džekson na krovu?
Baš sam uživao u lepom putopisu! Možda zvuči čudno, ali bih voleo da jednog dana sa porodicom živim u kući od blata
hvala, Vlado :) a za blato se razumemo :)