25.jun – 1.jul, Mošorin
(gotovo) paralelno sa zidanjem proste peći od zemlje, teklo je još nekoliko akcija. a pre nego što krenemo, samo da upoznate srce same pećka-ekipe, mada je bilo još ljudi koji su dolazili i prolazili…
pre početka zidanja šporeta, opet sam imala diskusiju sa majstorima. insistirala sam da zidaju ćerpičem, ali se majstor Janoš nikako nije složio… kako nemam iskustva u ovoj oblasti, smatram da nemam prava da insistiram, pa sam još jednom donela istu odluku: neka rade kako znaju i umeju, a sledeću zidamo MI od ćerpiča u letnjoj kuhinji! inače, poslednji put kad sam bila u Veterniku kod bake, saznala sam da je moja prabaka sama nazidala ovakav jedan šporet… u nadi da krv nije voda, nazidaću je i ja :)
ali, pre zidanja šporeta, bilo je potrebno da se (konačno) iseku naši potkovičasti lukovi, što je bio izazov u svakom pogledu! kako zid nije izgledao u najsjajnijem stanju (a pogotovo što se iznad jednog otvora nalazi dimnjak), odlučili smo da iznad otvora postavimo drvene nadvratne grede – što nije bio nimalo lak zadatak, jer je malter bio toliko loš da su nam ćerpiči iznad otpadali… Vinkić i Julian najzaslužniji su što je taj deo brzo i efikasno obavljen, uz pomoć Bojana i Zvonka!
nakon toga, počeli su sa sečenjem samih otvora, što je bilo jednako uzbudljivo kao i prethodno.
trudili su se da iseku i sačuvaju što veći broj ćerpiča…
i konačno – naši mavarski lukovi su ugledali svetlost dana, kao što je i kuća dobila mnogo više svetlosti ovom intervencijom :) naravno, potrebno ih je još lepo doterati i isekati, što je Vinkić pokušao i testerom, ali biće vremena i za te detalje…
e, kad su oni sve to tako lepo pripremili, lako je bilo majstoru da započne zidanje šporeta…
zidanje prvih redova…
pa smo već odmakli…
ako i nije od zemlje, bar radimo blatnim malterima :)
jedna rupa za ogrev, drugu smo ispunili!
da vidimo gde nam dođe šporet, a gde “lerna” :)
e, sad kad smo došli skoro do kraja, ispalo je da će biti visoko za gospođu mene da kuvam, pa je suprug još jednom intervenisao :) iako meni ništa nije smetalo i sve je bilo dobro, garant ću mu biti zahvalna jednog dana…
taman kad sam mislila da sve ide kao po loju, pokrenuta je nova diskusija – cev spolja ili zasecanje zida od ćerpiča i pravljenje odžaka… na Vladino i Bojanovo insistiranje, krenulo se sa usecanjem:
a potom je Palfi olepio odžak malterom i zatvorio biber crepom, kao što je to ranije bilo…
“lerna” dođe levo, šporet desno, pa se prave kosine i ostavljaju otvori za cirkulaciju vazduha…
a naš šporet počinje da liči na to što treba…
samo još da kupimo tu famoznu metalnu ugradnu “lernu”, pa da je zatvore… inače, sve se ovo dešava 1.jula oko podne, kad ja već pakujem svoje prnje, ostavljam instrukcije Bojanu i Vinkiću i krećem put Rogljeva na radionicu… tako da ćemo nastavak videti i vi i ja u subotu 19.jula!
a da ne bude da su samo majstori radili – i mi smo bili vredni! toalet je dobio svoj završni sloj, koga je samo još trebalo okrečiti. nažalost, kako nismo imali dovoljno vremena, plašim se da ga je kiša sprala i da ćemo morati da ponovimo… Bojan kaže da nikad neće biti gotov, a ja se setim onog japanskog hrama koga su rušili da bi ga ponovo sagradili i mislim da je to u redu…
i ne samo to – imamo još jednu lepu malu novinu:
prozore na toaletu, šta kažete :) ?! još par malih intervencija i biće to simpatični toaletić!
a tek da znate kako se dobro jelo! najzaslužniji za to je naš dragi Vinko, bivši šegrt u zagrebačkom restoranu i majstor u pripremi sezonskih obroka!
naravno, ni Francuzi nisu ostali dužni i začinili su (skoro svaki) obrok kamion-made sirom i “poule au pot” (ako se dobro sećam) ručkom:
jedan dan imali smo sjajni veggie i ne-veggie pasulj pripremljen od strane Vlade od Ruskog Krstura; kao i Vinkićevu sjajnu baranjsku buraniju tj.BAraniju ;)
iako nije bilo lako naterati nas sve u isto vreme na pauzu, bilo je zadovoljstvo provesti ove trenutke užitka zajedno! inače, veliku zahvalnost mesojedi iz ekipe duguju komšijama Olji i Vladi, koji su ih snabdeli piletinom:
a ja bih, od 6 do 8 svako jutro, u tišini i miru, provodila vreme u mojoj bašti… do poslednjeg dana uspela sam sve da iskrčim i oplevim i moja bašta konačno je ličila na baštu (nažalost, nemam sliku; a do sad se, verovatno, vratila u prvobitno stanje!), a našla sam i neke neočekivane biljke – poput korijandera mog omiljenog, mirišljavog, divnog!
i prvih malina, ponosna ja :)))
e, da ne bude da se samo radi, u subotu popodne smo krenuli i u ekipnu šetnju selom, u obilazak vile, crkve na bregu:
Bojan ih na bregu navodi na ludorije…
usput naiđosmo i na kuću bliznakinju ovoj našoj, s tim da su ovde zadržali drvene stubove u tremu, što Bojan želi vratiti i kod nas…
a i na jednu zanimljivost – komšija je od biber crepa napravio šare na sokli! možda nije u našem fazonu, ali je, svakako, zanimljivo i vredno pomena :)
u nedelju smo išli u posetu jednom komšiji-inovatoru,
koji je povezao kaljevu peć i centralno grejanje
i greje se na sojinu slamu! svaka čast :)
a potom smo se odvezli do Tise, jedni motorom, drugi biciklima, treći trčeći (Sajko):
a potom smo uživali na suncu i popodnevnom nedeljnom miru:
jedan od najlepših i najpametnijihi pasa kojeg sam u životu videla – prosto da poželiš da ostane zauvek kod nas :)
e, možda to nije realno, ali ovo svakako jeste – maca koja je uskočila kroz prozor (sa dve druge), a koju sam dva puta izbacila (jer su nervirale majstore) i koja se jedina vratila… posmatrala je svaku intervenciju, penjala se u i na peć, potom na tavan kad su počeli da zidaju odžak… u nadi da nas nije napustila u ove dve nedelje odsustva – predstavljam vam Pećkicu :)
a ovo je vozač i nadzor – najzaslužniji za dolazak-odlazak majstora i za to što pećke izgledaju pravilno :) u odmoru i u radu, uočiti razilku :) ?!
i kako to zarazno izgleda, Atila u sličnim pozama :)
i naši dragi vredni Fancuzi, ispred svog doma i na odmoru:
a poslednji dan, 1.jula, 2 sata pre mog polaska za Rogljevo, posetili su nas Marko i ekipa Prostor i ja :) bilo je urnebesno, od saznanja da nam je majstor iz 1401, do toga da su zavirili u kamion-kuću, u kojoj Dafne i Julian žive od prošle godine… detalje i slike pronaći ćete u njihovoj emisiji…
a sad – gazdarica mora da skuplja prnje i bega! sreća, pa joj je sve na manili na dohvat ruke :)
a da – imali smo i mali jubilej tokom radionice – prvu godinu braka :) koliko je moj suprug tolerantan, možete videti iz priloženog :) naša spavaća soba za tu noć :)
i do prve sledeće prilike, pridružite nam se uz sveće…




Hvala na postu, jako ste vredni i radni! Skoro sam cula da je jedna familija napravila sporet od zemlje( u Tavankutu), stari( smederevac) je puno jeo ogreva, raspitacu se….
Moje poštovanje pozdrav svima. ja sam rođeni Tavankućanin koji sam ostao na selu i tu i živim . Majstora ima za ove šporete dok ja dobro poznajem jednoga iz obližnjeg sela Ljutova.
hvala puno, znamo kome da se obratimo kad ih budu tražili. srdačan pozdrav za Vas!