radionica 25.jun-1.jul 2014, Mošorinsve je bilo spremno, uređeno i pripremljeno za doček ekipe već 24.juna, a Vinkić i ja smo razapeli svoje smeštaje – ko šator, ko mrežu…
ali, ne lezi vraže… 25-og ujutru, dok sam, u iščekivanju ekipe, ranom zorom montirala zavese oko suncobrana, javio se Bojan (koji je trebalo da doveze majstore iz Belog Blata) da mi kaže da majstori ne dolaze!!! kako ne dolaze?! pa, lepo… nisu razumeli da počinjemo u sredu (Palfi ne razume baš dobro srpski), čekali su nas u ponedeljak, a danas imaju druga posla… nisam znala šta da kažem i mislim :((( pa, dva meseca se dogovaramo, dolaze ljudi (sreća, pa samo par volontera danas!) i, što je najgore, ako su videli da se ne pojavljujemo u ponedeljak, što me nisu zvali?! ne znaju moj broj… pa, imaju ga u mobilnom. ne znaju da ga koriste. pa, imaju decu… uh.
onda sledi naredna scena – dovoze nam cigle i mi se pitamo kako će ih istovariti?! kaže vozač da ne brinemo i samo ih iskipuje… uh, Bojan je napravio scenu, zvao vlasnicu, nije hteo da plati polomljene cigle… sreća, pa ja finansiram ove radove, te smo otpratili finog vozača i ostali sa kakvim-takvim ciglama :) e, u međuvremenu nam stigoše prvi WWOOF-eri iz Francuske – Dafné i Julian, kamionom, motorom i prikolicom, sa psom Sajkom i macom Zipom, prava mala porodica na točkovima koja volontira po regionu:
e, a onda je krenuo pljusak i vetar… koji je u trenutku odneo suncobrane i pokvasio sve, ali baš sve što je bilo napolju… za njim je krenuo drugi, pa treći; jedva da je Sara uspela skuvatu hranu… u jednom trenutku sam bila stvarno očajna i htela da kompletno otkažem radionicu – sreća, pa je Bojan bio tu da me smiri ;)
četvrtak je osvanuo osunčan, majstori su već bili tu u 8 i nisu ni sačekali kafu, nego su odmah prionuli na rad… to me je malo ohrabrilo :)
bilo je zanimljivo gledati njihove pripreme… tad sam im pokazala i skicu željene peći, a oni nisu znali kako da okrenu papir, hmmmm.
e, onda su počeli da rade i tu su počeli prvi problemi: svako od nas imao je ideju o tome kako treba da se radi i svako je izlagao i govorio im šta da rade… kada sam videla da su postali nervozni (a deluju kao staloženi ljudi koje je teško iznervirati), donela sam konačnu odluku: ovo su stari majstori i rade na svoj način! pustićemo ih da rade po njihovom (uz minimalne intervencije tako gde je neophodno!), a sledeću put (g)radićemo po sopstvenim željama i namerama! a naučili smo i još jednu bitnu stvar: prvu peć samo posmatraš dok drugi grade, u izgradnji druge i treće učestvuje, a četvrtu već sam gradiš!
dakle, osnova od stare opeke i ispune od nabijene zemlje (šuta koji nam je ostao od guljenja maltera), pa red lomljenog stakla (opet recikliranog od flaša koje sam sakrila na tavan, jer je Bojan hteo da ih pobaca!):
potom sloj peska, pa završni sloj od nove opeke:
zidanje odžaka i zida iza (ja sam htela da radim neki “light clay” zid, ali me ubedili da će ovako da bude stabilniji) i lepljenje blatnih maltera u budućoj pećki (3x sam ih pitala zašto ne vlaže cigle pre nanošenja matera i 3x su me iskulirali, pa sam odustala… svako svoj način, izgleda ;)
blatni malter za zidanje i blatni za olepljivanje:
e, drugog dana započeti su i prvi predmeri…
a kad je potporni zid nazidan – i postavljanje podkonstrukcije od točka, letava i letvica…
kada je sve dobro fiksirano, nameštena je trščana podloga za našu buduću peć – ne baš nalik onom što smo hteli, ali smo mogli da biramo ili “okruglu” ili “kvadratnu”:
fiksiranje i učvršćivanje trske pre početka blatnih radova:
u međuvremenu, trebalo je nabaviti slamu – Duša je našao izvor zobene slame kod komšije Radivoja (hvala mu!), pa su on i Sara otišli u lov… vratili su se, uz Sarin divni glas koji se orio ulicom, prizor za Kusturicin film:
a kad je stigla zobena slama, počela je i priprema valjaka:
prvo od strane velikog majstora, koji je, sa svakim valjkom, menjao pravila… pa bi, šta god da smo uradili, bilo predebeo ili pretanko, ali kažu da je tako raditi sa velikim majstorima – uvek žele da se zna čija je zadnja ;)
onda je majstor krenuo da slaže valjke, pa da ih mlati i nabija (ovo je skoro ono što zovemo “cob” na engleskom; eto, ako ga nema u gradnji samih kuća, ima ga u delovima kuća!)
a mi smo pripremali valjke i donosili kad vikne da je potrebno – na kraju drugog dana imali smo ovo…
naravno, peći ne mogu da se rade odjednom, težina zemlje i slame je prevelika, pa se radi iz nekoliko etapa – u subotu ujutru naređali smo naredni sloj i ostavili ga da ojača do popodneva,
a majstori su nastavili – Joška da malteriše (na moju zavist, ali sam se uzdržala!),
a Janoš da probija tavanicu
i zida odžak u potkrovlju…
naravno, majstorima je katkad potreban i predah…
da bismo u ponedeljak pećku priveli do vrha… pod budnim okom Bojanovim, koji je bio opasan nadzor i insistirao na savršenom obliku, što je Jošku istovremeno nerviralo i zabavljalo…
na kraju, poslednje valjke radili smo za zatvaranje “tavanice” peći:
a potom smo prešli na “fine” radove – lepljenje jutanih džakova
i “usoljavanje” maltera:
tajne velikih majstora i viševekovne tradicije… rekla sam da ih neću odavati, ali tajna je u prisutnosti i učenju uz njih, ponajviše… ko nije osetio malter i teksturu, ništa mu ne vrede ni svi recepti ovog sveta ;) uz dodatne korekcije, Joška postiže gotovo savršenu zarubljenu kupu:
a onda ekipa pravi venac:
koji zatim postavlja na vrh peći:
mali predah i već osećaj sedenja oko peći, iako još nije ni gotova, ni upaljena…
gazda Bojan nije bio zadovoljan samo vencem (jer, teorija i istorija arhitekture to ne priznaju, a zaboravila sam što!), te je bilo potrebno napraviti još jedan “nadvenac” iznad venca… ja sam bila protiv, ali gazda je – gazda ;) ovde su zaustavljeni svi radovi spolja i odavde ja preuzimam završne obrade i detalje u budućnosti, jedva čekam :)
majstor Janoš nastavio je zidanje novog ždrebeta i odžaka, ali nije stigao da završi do 1.jula…
svakako moraju doći da zapale onu podkonstrukciju i omalterišu peć iznutra – što će, vrlo verovatno, biti u subotu 19.jula, ali će zvanični poziv još biti upućen sutra, pa koga zanima- neka prati šta se dešava…
e, a do sutra i do zidanja šporeta i svih ostalih detalja koji su se desili tokom ove radionice – ostanite Vredni :)
Malo je reci da sam odusevljen ovim tekstom i fotografijama!
divna je pec, slicno se gradilo i ovde na severu
Samo napred! ;)
Mozete mi reci dali ti majstori rade i proste peci za pecenje hleba?
u ovakvoj prostoj peći se hleb i pekao. nažalost, ovi majstori više ih ne rade, jer su suviše stari.
Poštovana, dali mi možete dati neke podatke o lokaciji (selo gde žive , imena) gore navedenih majstora. Nisam zainteresovan za uslugu-rad, već za običan razgovor (takvi ljudi vole da izlože svoje znanje uz malo “sociološkog lubrikanta”). Ja se iz hobia bavim raketnim pećima i geopolimerima od prirodno dostupnih materijala. Tako da bi mi ikakvo teoretsko znanje (oni ga poseduju jako mnogo) , makar i usmeno prenešeno, bilo od velikog značaja.
Možete me kontaktirati na batnk@yahoo.com ili na
poštovani, selo je Belo Blato, a majstor je Palfi. osim njega, u selu ima stariji Jano Jonaš, koji je bio glavni majstor za peći, ali više ne radi.
Imam salaš na 4 km od Belog Blata i upravo sad pravim malu peć od blata i cigle.tekst vam je veoma interesantan!