odnosno: onaj deo grada koji nije beo – beli dolazi u nastavku :)
decembar 2012: iako svi, uglavnom, zaobilaze ovaj grad, jer smatraju da nema onog šarma kao ostali marokanski gradovi, mnogo bismo izgubili da smo ga propustili… a videćete i zašto.
inače, Kaza je najveći grad, najveća luka i ekonomska prestonica Maroka. osnovali su je Portugalci 1575, a napuštaju je 1755. nakon napada muslimanskih plemena. kosmopolitski grad, pun protivrečnosti: s jedne strane, turobnih lica predgrađa, a sa druge špansko-mavarskih ar deko i modernističkih dragulja i glavnog modernog orjentira-ogromne i neverovatne džamije Hasana II.
krećemo? ali, pre toga, valja očistiti cipele… ipak je ovaj grad malko ozbiljniji ;) a pre polaska, nije loše ni stomak dobro napuniti…
jer, izgleda da ovaj grad nudi mnogo toga…
isprva nam nije bilo jasno otkud tolika gužva, vreva i ludilo i tolike zastave na svakom koraku…
a onda smo saznali – Kralj dolazi! i to baš isti dan i u isto vreme kad smo je mi napuštali :) mislim da smo ga negde i mimoišli!
radovi su bili u toku na svakom koraku,
a najsmešnije od svega je što su se samo neka lica zgrada krečila u belo (verovatno samo ona koja će kralj videti u svom obilasku.) Bojan dodaje da je tako bilo i kod nas, kad je Tito dolazio u posetu! ipak, hvala mu, mi smo stvarno stekli utisak da smo u Belom Gradu!
pa, mapu u ruke, fotoaparat oko ruke i krećemo ples po gradu…
kroz vesele, šarene ulice…
do ubedljivo najružnije medine koju smo ikad videli:
ipak, sad kad pogledam fotografije, ne izgleda mi čak ni tako ružno i prljavo kakva nam je ostala u sećanju… a i baš su me iznenadila sva ona lepa vrata (s početka ovogo posta) koje sam na slikama pronašla…
smestili smo se u simpatičnom hostelu u medini, tik uz luku…
i krenuli da obilazimo stare, prljave, oronule ulice…
nabasasmo i do jednog od najstarijih svetilišta u gradu…
i do čuvenog Rick’s caféa – iako nije sniman tamo, ipak smo sa zadovoljstvom odgledali Casablanca film u jednoj od hoStelskih soba ;)
povratak kroz medinu! i konačno je postavljena dijagnostika moje “bolesti” od strane Bojana: estetika ružnog :) upravo to je ono što se meni sviđa (osim, naravno, estetike lepog) u ovakvim mestima…
nadam se da će da je srede, jer mi se čini da ima tu mnogo toga lepog za videti:
mnogo lepih detalja i vizura:
i neizbežne marokanske igre svetlosti i senki:
žutih balkona i onih što su nekada balkoni bili:
ulica i oznaka:
a u toku je i restauracija jedne španske crkve… lepo :)
i mnogi zanimljivi doksati,
podsećaju na stari sjaj, i okrečeni u belo, svedoče u prilog imenu grada…
detalj hotela preko puta našeg:
i toplo veče u Kazablanci – konačno :) ipak, već smo umorni, a i ujutru nas čeka pešačenje…
do velike džamije Hasana II, najveće u zemlji i sedme u svetu,
sa minaretom od 210 metara (najvećim na svetu, sa 60 spratova i laserom na vrhu, koji svetli ka Meki). završena je 1993, projektovao je Michel Pinseau,a izgradila firma Bouygues:
džamija stoji na grebenu na Atlantskom okeanu, koji se može videti kroz stakleni pod. njen kapacitet je 25.000 vernika, a 80.000 može stati na okolnu površinu.
osim džamije, izgrađene su i medersa (islamska škola), hamami, muzej marokanske istorije, sala za konferencije i veoma velika biblioteka, 41 fontana i bašte za porodične piknike.
radovi su počeli 1986.godine i trajali su 7 godina. tokom najintenzivnijeg perioda, 1400 ljudi je radilo tokom dana, a drugih 1100 noću. 10.000 umetnika i zanatlija je učestvovalo u izgradnji ove džamije.
troškovi (oko 585 miliona evra) bili su predmet žestoke rasprave. iako je bivši kralj Hasan (otac današnjeg kralja Muhameda VI) želeo da izgradi drugu po veličini džamiju u svetu, vlada za to nije imala novca. svaka marokanska porodica bila je obavezna da plati određenu sumu, što je sprovedeno uz pomoć policije :(
sav granit, mermer, gips, drvo i drugi materijali potiču iz Maroka, osim stubova od belog italijanskog granita i 56 staklenih lustera. mnoge marokanske zanatlije radile su na predivnim mozaicima, kamenim i mermernim podovima i stubovima, pravili gipsane odlivke i rezbarili i farbali drvene tavanice…
spoljašnje površine su rađene u titanijumu, bronzi i granitu, a ornamenti sa svetlo plavim mermerom i zellige tehnikom postavljanja pločica.
čitava struktura rađena je od armiranog betona, a sve dekoracije su tradicionalni marokanski dizajn.
značajni arhitektonski elementi su stubovi, potkovičasti lukovi i bezbrojni ukrasi na plafonima. kupola, lukovi i zidovi daju neverovatan ambijent džamiji. prvoklasni zvučni sistem je odlično sakriven.
strukturna pogoršanja zidova primećena su 10-ak godina nakon izgradnje, kao posledica izlaganja slanoj vodi okeana. slana voda migrira u porozni beton i izaziva rđu armature, što prouzrokuje širenje čelika i pucanje betona. efektni restauratorski radovi započeti su 2005, što je podrazumevalo upotrebu nerđajućeg čelika i visoko otpornog betona i trebalo bi da produži vek konstrukcije na sto godina. sve ovo koštalo je dodatnih 50 miliona evra!
opravdano ili ne, na vama je da prosudite! svakako impresivno delo i lepi detalji, o ostalom nećemo suditi…
uživali smo u šetnji i danu…
a vidimo se u centru, na art nouveau & art deco turi!
Play it Sam… Play… As time goes by
;))))
Eto mi inspiracije za putovanje…