28.februar 2015.
ovo je prvi put da sam ja insistirala da se NE ide za Mo – najavili su kišu, bilo je hladno, a nismo mogli ni da založimo… kad se samo setim da smo prošle godine 25.februara imali razmenu semenki ovde, prosto ne mogu da verujem!
ipak, majstori i tata su me ubedili da ne može drugačije i da se vidimo oko pola 10 u Mošorinu… kad smo mi došli, oni su već uveliko bili u bunaru u radili!
tako da je naša pumpa, konačno, dobila pristojno okruženje – do sad su nad otvorom stajala stara drvena vrata, haha :)
e, kad su uradili najteži zadatak, prešli smo unutra, na postavljanje vratašaca za pećke!
što nije bio ni malo jednostavno, jer je sve krivo! a i shvatili smo šta sve naši majstori nisu dobro uradili i kako bismo sledeću pećku unapredili.
nakon nekog vremena i nekoliko intervencija, akcija je uspešno završena i više nećemo dimiti čitavu kuću kad budemo ložili… ustvari, kako ko ;)
onda su prešli na šporet…
gde je, takođe, usledilo par prilagođavanja na licu mesta…
tata je, verovali ili ne, po ovom vremenu pekao roštilj! pa su napravili pauzu i poslednja vrata montirali nakon našeg odlaska… nakon skoro 4 sata nadzora, mi smo se vratili za Zrenjanin.
sledeći izazov i, verovatno, prva blatna radionica biće olepljivanje peći iznutra… sad kad je struktura od drveta i trske izgorela, treba dobro popuniti sve šupljine! s obzirom na strah koji imam od malih prostora, mislim da će biti izazov ovo uraditi! pod uslovom da me niko ne plaši i ne zatvara dok sam unutra :)
a spremajte i semenke za razmenu, čim najave malko lepše vreme ;)




Ono sto sam ja procitala je “strah od malih prostora”, i sva sam se smrzla-duboko saosecam ;-)