u četvrtak ujutru su predata još 2 konkursa (ukupno 5 u poslednjih mesec dana!), pa držite palčeve da prođe bar jedan :) ! zbog toga sam stigla u Mošorin tek popodne.
prvo su me komarci pošteno izujedali, onda sam se šokirala količinom krompirovih zlatica u bašti, pa sam od muke otišla da rušim ždrebad… samo do 16h, jer sam obećala da ću tad biti u osnovnoj školi, da pomognem učiteljici Mariji i njenom 4-3 da naprave pozivnice za priredbu za kraj škole… žao mi je što nemam fotke, aparat je ostao na tavanu ;( nije lako, ali je predivno raditi sa decom :)već je bilo skoro 18h kad se vratih i nastavih skidanje ždrebadi. inače, za one koji to ne znaju, to su horizontalni delovi koji povezuju kanale u zidu sa samim dimnjakom…
prvi od njih je bio od ćerpiča i bilo ga je lako rastaviti… i pobacati ćerpiče sa visine (koji su završili u visokim lejama), a ostatak sam kofama spuštala, pa kolicima prevozila… uh, mislim da ću, konačno, imati mišiće i na rukama :)
umorna, namontirala sam, posle mnogo godina, mrežu za komarce (koja se, inače, kači na ležaljku), a koju sam koristila poslednji put u Amazonu pre skoro 10 godina :) tako da sam mirno spavala…
u petak ujutru sam nastavila sa radovima, sve dok se nije pojavio Marko i sjajna ekipa snimatelja sa RTV Vojvodina – snimali smo priču o ćerpiču za emisiju “Prostor i ja”… i bilo je baš zabavno! hvala Marku na entuzijazmu i promociji tehnika, i od Zemlje i od mene :) kad su otišli, rasturih i drugo ždrebe, što je bilo mnogo teže. ali, ne zato što je bilo od opeke, nego zato što je malter bio od “crvene zemlje”, koja se u selu koristila za peći… jasno mi je i zašto :) malter nisam uspela da slomim, lomila se opeka – neverovatno…
ostalo mi je da skinem još jednu dobru turu opeke i zemlje sa drugog odžaka, pa smo skoro spremni za dalje radove… i da, ako ništa, imala sam bar lep pogled dok sam teglila, a komšija Vlada prebacio mi je i brdo slame ;)




Divne fotografije, i naucih sta su zdrebad….drzimo palceve za konkurse.