iz arhive – april&jun 2013.
u Osijek odlazim, manje-više redovno, već tačno deset godina. to je moje malo lično sveto mesto… iako taj put nema nikakve veze sa religijom, kako Osijek ima 11 katoličkih, 2 pravoslavne, 1 evangeličku crkvu, teološki fakultet, jevrejsku opštinu, samostan franjevaca i kapucina, jasno je da ima tu i nečeg duhovnog u svemu ;)obično dođemo u grupi na radove i odmah se vratimo, tako da sam, tek prošle godine, otišla sama i obišla grad… nešto kasnije me vozio i Bojan, pa su ovo dve priče u jednoj. takođe, otkrila sam da tamo imam i blisku rodbinu i da smo i mi, zamalo, bili Osiječani – dedina rođena sesta i on imali su projekat dvojne kuće, ali je baka, u poslednje trenutku, odustala od odlaska… eto, puno razloga zašto mi je blizak ovaj grad.
ako do sad niste bili, iskreno preporučujem da odete, pogotovo onima koji su voleli stari Novi Sad. svi kažu da su jako ličili, samo je Osijek zadržao taj šarm, a Novi ga je Sad, na moju veliku žalost, izgubio…inače, Osijek je grad sa oko 100 hiljada stanovnika i predstavlja industrijsko, upravno, sudsko i finansijsko sedište Slavonije, a nalazi se u ravnici na desnoj obali Drave 22 km od ušća u Dunav. čine ga stari grad – Tvrđa, izgrađene početkom 18. veka u baroknom stilu, Gornji, Donji i Novi grad sa klasicizmom, istoricizmom i secesijom, te Retfala i Višnjevac. za svoju veličinu grad Osjek ima mnogo zelenila: 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m²!naselje na prostoru Osijeka postojalo je od 4. veka pre n.e. i ranije pod ilirsko-keltskim imenom Mursa, a potom se nastavlja pod Rimljanima. ne zna se tačno kada su Hrvati osnovali svoje prvo naselje, no arheološki izvori govore da je postojalo već u 8.veku. Osijek je 1996. proslavio 800 godina postojanja, mada je kao trgovačko i saobraćajno središte postojao mnogo ranije (od 1196. se raspolaže sa prvim pisanim dokumentom vezanim za grad.)ime Osijek su Hrvati dali naselju zbog povišenog mesta u odnosu na okolne vode, mesto gde je “oseka” – suvo i pogodno za izgradnju nastambi. u jednom dokumentu se spominje kao Ösek i Oiesek, da bi pod uticajem mađarskog jezika bio zapisan kao Eszek ili Ezeek.
Osmanlije su stigle u grad 1526, Osijek je predan bez borbe, ali kažu da ga je Ibrahim-paša do temelja razorio. kasnije ga Sulejman Veličanstveni potpuno obnavlja i gradi čuveni pontonski most preko Drave i obližnjih močvara do mesta Darda u ukupnoj dužini od 8 km. Osijek kasnije opet postaje čuven po trgovini i velikim sajmovima.grad je ostao pod Turcima više od 150 godina i biva zauzet od Austrijanaca 1687. da bi uskoro, od 1690. pod turskom opsadom, bio potpuno porušen, no ovoga puta ne i osvojen.
privredni i kulturni razvoj doveo je do ujedinjenja triju gradskih opština u jednu 1786. godine, a 1809. Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom u Austrijskom Carstvu. sredina 19.veka je doba bržeg razvoj Osijeka, naročito Gornjeg grada. posle pada carstva, Osijek postaje deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a ostatak priče dobro nam je poznat…ali, ovde smo da pričamo lepu priču…razmišljala sam da li da ovu priču pišem kako je tekla ili da fotografije složim po stilovima – pobedilo je ono prvo, te idemo u spontani obilazak grada: krećemo sa glavnog trga, kojim, osim katedrale, dominiraju dve neo-renesansne građevine, s južne strane zgrada Županijskog poglavarstva (palata Normann iz 1890.) i Gradska kuća iz (1873.)na inicijativu biskupa Josipa Jurja Štrosmajera, 1894. godine započela je izgradnja crkve Sv. Petra i Pavla. dovršena je u samo četiri godine, pa je od 1898. godine panorama Osijeka nezamisliva bez 90 metara visokog zvonika, drugog po visini u Hrvatskoj i jugoistočnoj Evropi. građena je od crvene fasadne opeke, u neo-gotičkom stilu, a graditelji su bili nemački arhitekti Franz Langenberg i Richard Jordan. u ratu 1991. i napadima jugoslovenske vojske, pogođena je više od stotinu puta, te je u toku obnova. zanimljivo je da se u Kelnu nalazi nešto novija crkva Srca Isusova, koja je gotovo kopija osječke katedrale.od glavnog gradskog trga nastavljamo Županijskom ulicom, gde nas pozdravlja lepo Hrvatsko narodno pozorište u venecijansko-mavarskom stilu iz 1866.desno od pozorišta, do II svetskog rata, tu se nalazila sinagoga, o čemu danas svedoči jedino spomen ploča.preko puta nekadašnje sinagoge, nalazi se hotel Waldinger, koju je projektovao arhitekta i vajar Antun Slaviček. hotel nosi ime osječkog slikara iz 19.veka, Adolfa Ignje Waldingera, tvorca ”Osječke slikarske škole”. u neposrednoj blizini hotela, nalaze se još dve interesantne secesijske građevine – kuća Nossan u Županijskoj 34,i, nešto jednostavnija, kuća Springer u broju 18.na uglu sa Kapucinskom ulicom, zatičemo ovu zanimljivu zgradu, koja je bila Palata prve hrvatske štedionice, izgrađena 1910, a projekat za nju radio je Dionis Sunko. bila je to najviša zgrada u Osijeku do II sv.rata, a zanimljiva je zbog maski na pročelju (crnac, viking, indijanac, slavonski seljak, anđeo.)u broju 42 nalazi se ova predivna romantična građevina,a blizu nje i bivši hotel Royal iz 1905. ova zgrada najpoznatija je po pričama o najvernijem posetiocu, razbojniku Čarugi, koji je sebe nazivao „slavonskim Robin Hudom“.prolaz nas vodi do Trga Slobode, dela pešačke zone…a s trga se vide i barokna crkva Sv.Jakova Apostola i Kapucinski samostan s početka 18.veka.
iako smo dotakli secesiju Županijske ulice, ipak, najlepše tek sledi (tokom pripreme ovog teksta, shvatila sam koliko smo toga propustili – nismo imali unapred određen plan – tako da se na proleće vraćamo za Osijek, da dopunimo ovu priču ;)bioskop / kino Urania podignut je 1912. po projektu Viktora Axmanna i jedno je od najboljih ostvarenja secesijske arhitekture u gradu. navodno je građen ne samo za potrebe predstava već i kako bi se u nju smestila masonska loža „Budnost“. sama zgrada puna je simbolike vidljive i na pročelju, od piramidalnog oblika do reljefa sfinge, čuvarke „hrama“.
pročelje je oblikovano na izrazito originalan način, a veoma podseća na Josefa Hoffmanna. inače, napredna Urania je u to vreme imala klima uređaje, sopstvenu električnu i plinsku rasvetu, plinsko centralno grejanje, kao i električnu blagajnu koja štampa i izdaje ulaznice! nismo mogli da odolimo, a da ne uđemo… pa je Bojanu zamirisalo i ostali smo na ručku… dok uživamo, još koju reč o osiječkoj secesiji, pre nego što vidimo najbolji deo…
osječka secesija zauzima istaknuto mesto u hrvatskim okvirima, a neki objekti (Urania, Glavna pošta i kuće Kästenbaum-Korsky) i u evropskim. secesija je u Osijeku značajna ne samo u arhitekturi, nego i u urbanizmu, skulpturi i slikarstvu. trajala je u kontinuitetu od „protosecesijske“ faze oko 1900-te, pa sve do 1930-ih godina i „kasnosecesijskih“ ostvarenja. u arhitekturi su vidljivi uticaji bečke, minhenske i peštanske secesije, uticaj arhitekata koji su tamo studirali: Wilhelma Carla Hofbauera i Ante Slavičeka (Beč) i Viktora Axmanna (Minhen), a pojavljuju se i lokalizmiu repertoaru dekorativnih motiva „slavonskih polja i voda“.najznačajniji je niz secesijskih vila Europske avenije. zajednička karakteristika su im parcele, koje su od pešačke zone i ulice odvojene predvrtovima i ograđeni ukrasnim secesijskim ogradama, a sa zadnje strane imaju velike vrtove koji se spajaju u jedan. pa, da ih upoznamo:kuću Gillming-Hengl (broj 24) projektovao je bečki arhitekt Gotthilf, kao svadbeni poklon Matildi Gliming od njenih roditelja. danas je u funkciji Gradske i sveučilišne knjižnice. kuća je izgrađena 1906, na mestu spremišta konjskog tramvaja. kuću Povischil projektovao je Ante Slaviček 1903. za vlasnika osječke fabrike pokućstva i alata, kao kuću za iznajmljivanje. stanovi u oba krila imaju ugrađen teretni lift zbog lakšeg prevoza ogreva od podruma do stanova!kuća Nayer (br.20) je prva izgrađena secesijska kuća u Europskoj aveniji1904.godine,a projektovao je Hofbauer. imala je 4 stana za iznajmljivanje.iako u ne baš najboljem stanju, oduševljavaju nas detalji, kovane ograde, sve što je sačuvano u ovoj ulici…kuću Sauter projektovao je Ante Slaviček za advokata Sautera i njegovu suprugu, uz još 5 najamnih stanova. inače, Slaviček je završio višu graditeljsku školu u Nemačkoj, iskustvo sticao po Austriji i Mašarskoj, da bi 1901.osnovao sopstvenu firmu i projektovao više secesijskih kuća u gradu.kuća advokata Kästenbaum-Korsky (br.16) izgrađena je 1905.godine, prema projektu njegovog bratića, budimpeštanskog arhitekte Ferenca Fichera i predstavlja jedan od najčistijih primera osječke secesije! stan sa kancelarijama bio je na spratu, dok su u prizemlju dva manja najamna stana; danas je deo očne klinike.kuća Spitzer (br.14) sa dva stana je izgrađena 1905. za dr.Huga Spitzera, a novi vlasnici, Herlinger, su 1934. kuću preuredili u sanatorijum.kuća Schmidt (br.12) još jedna je u nizu secesijskih lepotica…kuća Sekulić-Plavšić (br.10) izgrađena je 1905. za potpukovnika Nikolu Sekulića, a veličinom i brojem najamnih stanova, najveća je kuća u ovom nizu.zgrada Glavne pošte (br. 5) Ištvana Bierbauera iz 1912, građena je u stilu peštanske secesije i ujedno je najveća secesijska zgrada u Osijeku. osim Europske avenije, postoji još nekoliko ulica sa secesijskim vilama, ali o njima neki drugi put…preko puta se nalazi i ova neobična kuća Grčić iz 1914-15, a projektovao je arhitekta Dionis Sunko.a nedaleko odatle, naišli smo i na ovu božanstvenu modernu… tek sređujući fotografije, pronašla sam da je to kuća Helfrich, projektovana 1939. za lekara Franju Helfricha. jedna od najlepših gradskih urbanih vila, delo je osječkog arhitekta Ljudevita Pelzera.ovo je jedan spomenik iz poslednjeg rata, uh… a za kraj, vodimo vas do Tvrđe – ono što je meni veoma neobično u vezi sa njom je da možete, jednostavno, da u nju ušetate, nema onog penjanja na koje smo navikli na Petrovaradinu ;) izgradnja zidina u obliku velike nepravilne zvezde započeta je početkom 18.veka; a po završetku radova 1722, postala je jedna od najvećih i najmodernijih u srednjoj Evropi. barokni grad nikao je, potom, unutar zidina. nažalost, u prvoj polovini 20.veka odlučeno je da se stare zidine sruše. kandidat je za popis svetske baštine UNESCO-a od 1999.1726. na Trgu Sv. Trojstva u Tvrđi izgrađena je monumentalna renesansno-barokna zgrada General-vojarne. zgrada izgrađena po nalogu velikog austro-ugarskog vojskovođe princa Eugena Savojskog, služila je za potrebe carske vojne uprave u Slavoniji i Sremu. od 1975. godine, poznata je kao Rektorat Sveučilišta Strossmayera.nasmejalo me je kako se ova žuta crkva pojavljuje na masi fotografija, kao da se ubacuje i skriva dok se mi šetamo, kad da igramo žmurke sa njom… u pitanju je, inače, barokna crkva Sv.arhanđela Mihajla, koja je krajem 17.veka, iz osječke džamije, pomovo pretvorena u katoličku crkvu. njena zvona još i danas svakoga petka u 11 sati podsećaju na trenutak oslobođenja od Turaka, iako su Osječani zaboravili pravi razlog zvonjave i zbog vremena ručka ga prozvali „knedl sat“. na trgu ispred crkve žutim ciglama su iscrtani temelji Kasim-pašine džamije, a na sredini trga stoji kip Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika svih koji žive i rade uz vodu.glavnim trgom dominira barokni kip Sv. Trojstva, da se kuga koja je poharala grad više nikada ne vrati. legenda kaže da su gradske pacove,a time i kugu, istrebile – kune! s Tvrđe se vraćamo uz Dravu, uživajući u pogledu na ovaj lepi grad…pored visećeg mosta Mladosti iz 1980. godine, i za kraj, zastajemo u blizini secesijskog zdenca iz 1903, još jednog simbola grada, poklon grofovske obitelji Pejačević Osijeku :)
a sad nam sleduje jedno, malko istočnije, putovanjCe…
Draga Dragana, svaki tvoj clanak koji nadjem na sajtu citam sa najvecim uzivanjem. Ocaravajuce pises, a fotografije su bas koliko treba ilustrativne u svojoj carobnosti. Hvala najlepse,
mase nena
hvala, Neno, divni ste!
Dear Sir
I am writing you from Ediciones Polígrafa, a publishing house in Barcelona, Spain, specialized in books on Art, Architecture and Design.
We are currently working on a publication entitled The World Atlas of Art Nouveau Architecture, edited by Ivan Bercedo and Jorge Mestre and with specialized text contributions from all over the globe.
For the section dedicated to Cracovia we will be including a text and images of several buildings in Rijeka, Osijek, Zagreb and Split. We have seen very nice images of art nouveau buildings in your website and we were hoping you would be able to give us the permission to print them and send us the photographs in high resolution if you have them.
The particular images I am referring to are from:
Kästenbaum-Korsky (nº16, 1905)
Spitzer (nº14, 1905)
Hotel Waldinger
Cinema Urania
We look forward to receiving your news and ideas about this matter.
Thank you very much for your kind help and attention.
With my best regards,
Cristina Sanahuja
thank you for your message, I’ve sent them to your mail address ;) good luck with your publication :)