iz arhive – februar 2013.
London je iziskivao samostalnu priču, iako ne može baš mnogo toga stati u jedan dan… onaj mali deo njega koji smo tad videli me je potpuno oduševio, nekako je bio mnogo manji i niži nego što sam očekivala, nekako po meri čoveka, barem onaj centralni deo… eto, nadam se da ćemo mu se jednom, iz nekog razloga, vratiti na par dana, da vidimo ono što smo sad propustili ili samo ovlaš videli.
pretpostavljam da znate da je London najveći grad Engleske, ali možda ne znate da je po površini i najveća urbana zona Evropske unije. Antički Londinium osnovali su Rimljani 43.godine u močvarnom području na estuaru Temze. London ima preko 300 nacionalnosti, a istovremeno je jedan od najvažnijih političkih, obrazovnih, kulturnih, trgovačkih, turističkih, finansijskih, modnih, sportskih centara u svetu. nosi nezvaničnu titulu svetske kulturne prestonice. sa 6 međunarodnih aerodroma i preko 120 miliona putnika godišnje, najprometniji je vazdušni centar na svetu. London ima metro sa najstarijim sistemom podzemne železnice u svetu i drugi je po broju prevezenih putnika (posle Šangaja.) ima 43 univerzitetske ustanove, jedini grad koji je 3 puta ugostio Olimpijske igre. iako leži na 70km istočno od ušća Temze, razvio se u 4.svetsku luku!
pa, da krenemo konačno…stvarno nisam ljubitelj muzeja, ali je Sale insistirao da obavezno idemo do Prirodnjačkog – isključivo zbog same zgrade! bilo mi je drago da je bio uporan :)
muzej se, zbog potrebe za prostorom, odvojio od Britanskog muzeja 1881, kada je završena zgrada po ideji Francisa Fovka i skici Aldreda Voterhausa. ipak, do 1963. bio je deo Britanskog muzeja, a tek 1992. menja ime u Prirodnjački muzej.
iako je muzej tokom svoje istorije imao mnogo problema da sačuva sve svoje zbirke, eksponati danas broje oko 70 miliona vrsta živih i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, razne zbirke (kolekciju Čarsla Darvina), kao i veliku biblioteku i istraživački centar. nalazi se na 4.mestu najposećenijih muzeja na svetu! odmah preko puta, nalazi se Muzej Viktorije i Alberta, ali smo njemu posvetili mnogo manje vremena…ipak, ne mogu, a da ne pomenem Mekintošove stolice, kao ni staru dobru Toneticu i njene fascinantne delove ;)pešačimo dalje, ka centru, i usput prolazimo pored Albert memorijala. naručila ga je kraljica Viktorija kao uspomenu na voljenog muža, koji je umro od tifusa 1861. memorijal je dizajnirao ser George Gilbert Scott u neogotskom stilu. sastoji se od raskošne nadstrešnice u stilu gotskog ciborijuma, sa statuom princa okrenutog jugu. memorijal je 54m visok, trebalo je preko 10 godina da se završi i koštao je oko 10 miliona današnjih funti!mnogo zanimljivije od samog memorijala su predstave 4 strane sveta, odnosno Afrike, Amerike, Azije i Evrope :)Royal Albert Hall je koncertna dvorana, najpoznatija po održavanju koncerata svakog leta od 1941. od kad je otvorena 1871, zahvaljujući mnogim umetnicima koji su ovde nastupali, postala je jedna od najvrednijih britanskih objekata. svake godine ugosti više od 350 događaja. trebalo je da se zove Centralna dvorana za umetnost i nauku, ali je kraljica Viktorija promenila naziv u čast princa Alberta.prođosmo mi i kroz Hyde (Hajd) Park, deo najveće parkovske površine u centralnom delu Londona, iako nas je vreme sprečilo da u njemu potpuno uživamo. inače, Hajd park je od svog nastanka u XVII veku bio mesto održavanja brojnih manifestacija i protesta, poput Svetske izložbe 1851. za čije potrebe je arhitekta Džozep Pakston sagradio veliku Kristalnu dvoranu!naravno, bilo bi gotovo besmisleno ne spomenuti čuvene dvospratne čuvene autobuse :) prolazimo pored Bakingemske palate, doma britanskih monarha, koja je sagrađena 1703.i, konačno, izbijamo na Parlamentski trg, isped Vestminsterke opatije. ovo je onaj deo koji me oduševio, jer ništa nije tako preogromno kako sam zamišljala… nego nekako sagledivo. pozdravljam Big Bena – sećam ga se iz mojih knjiga sa Radničkog univerziteta od pre 25 godina! najveća sat-kula na svetu sa zvonikom, a legenda kaže da je zvono dobilo naziv ili po Bendžaminu Holu (koji je bio zadužen za izgradnju) ili u čast Bena Kanta, popularnog boksera u vrem livenja zvona. ova kula podignuta je kao deo nove Vestminsterske palate, jer je stara izgorela u požaru 1834. arhitekta Augustus Pugin projektovao je kulu u neogotskom stilu – visina joj je 96,3 metra, a prvih 61 je izgrađen od opeke obložene kamenom!saborna crkva Sv.Petra u Vestminsteru, poznatija kao Vestminsterska opatija (Westminster Abbey), tradicionalno je mesto krunisanja i sahranjivanja vladara Ujedinjenog Kraljevstva i nalazi se na UNESCO-voj listi svetske baštine.odmah do nje, nalazi se ova zanimljiva građevina, verovatno i sama deo crkvenog kompleksa…pređosmo sada na drugu stranu Temze. dok su se neki sladili poslasticama, mi smo se zagledali u Londonsko oko :) poznato i kao Milenijumski točak, najveća je panoramska vrteška na svetu visine 135 metara! 32 klimatizovane, gotovo potpuno staklene (osim poda), kapsule u koje stane po 30 ljudi, za oko pola sata naprave jedan krug. 2005, zamalo da bude izmešteno u Hajd (ili čak Pariz), zbog ugovora o zemljištu na 5 godina. iako je ušlo u Ginisovu knjigu rekorda, narudžbine za Las Vegas i Šangaj prete da ga izbace iz nje!prolazimo pored Kraljevskog nacionalnog pozorišta, mesto brojnih predstava i modernih performansa.pogled na Temzu i, desno, na katedralu Svetog Pavla (St Paul’s Cathedral), koja datira iz kasnog 17.veka. visoka 111 metara (365 stopa, 1 stopa za svaki dan!), bila je najviša zgrada Londona 1710-1962, dok joj je kupola jedna od najvećih na svetu.projektovao je ser Kristofer Ren, a gradnja je trajala 1675-1710. izgrađena je od portlandskog kamena, a kupola je urađena po ugledu na Baziliku Sv.Petra u Rimu. zanimljiva skica u jednom od podzemnih prolaza :) i, čini se, proširenje železničke stanice…još jedan zanimljiv most – Milenijumski, dobijen je na konkursu 1996, a projektovali su ga Arup, Foster i Partneri i ser Anthony Caro. zbog visinskih ograničenja i kako bi imao lepši pogled, most je dizajniran tako da kablovi budu sakriveni, što mu daje veoma plitak profil. može da po(d)nese 5000 pešaka istovremeno!Glob teatar se vezuje uz Šeksipa. prvi teatar potiče iz 1599, sagradila su ga braća Barbridž kao osmougaono visoko zdanje sa ovalnim unutrašnjim prostorom, bez krova u centralnom delu. kad god bi se održavala predstava, nad teatrom bi se vijorila zastava, kako bi svi bili obavešteni. izgorelo je 1613.za vreme izvođenja Šeksiprovog Henrija VIII, pa ponovo je izgrađeno 1614, zatvoreno 1642. i uništeno 1644. moderna rekonstrukcija započeta je 1987, a teatar je ponovo otvoren 1997. nedaleko od ove rekonstrukcije, potpuno moderne stakleno-čelične zgrade…a u daljini, pošto je već počelo da se smrkava i naš dan bliži kraju, ugledasmo Tauerbridž (Tower Bridge), pokretni most preko Temze. u drugoj polovini XIX veka, razvojem londonske luke, javlja se potreba za novim mostom.1876 objavljen je konkurs za dizajn novog mosta, ali su znali da nije moguć napraviti konvencionalni, jer bi se zatvorio pristup brodovima u luku, neko pokretni most. izbor je napravljen tek 1884, a pobedio je Horas Džons (Horace Jones.)most je ukupne dužine 244 metra sa dve kule 65 m visine, a centralni deo se podiže do ugla od 83°. kako bi se ubrzalo podizanje, protiv-teg je povezan sa oba segmenta, a potrebno je 1 minut da bi se potpuno podigao. izgradnja je započeta 1886, a samo za strukture koje podržavaju dve masivne kule utrošeno je 70.000 tona betona. struktura mosta je čelična (11.000 tona), iako je obložena kamenom i granitom. radovi su trajali 8 godina sa 5 izvođača i 432 radnika. Džons je umro 1887, pa je radove završio ser Džon Vulf-Beri (John Wolfe-Barry) koji je odgovoran za vikotrijanski izgled fasade. kako je luka izmeštena nizvodnije, most se podiže samo 500 puta godišnje. rečni saobraćaj i dalje ima prvenstvo, što je skoro izazvalo diplomatski incident, jer je konvoj sa Klitonom 1996.bio zaglavljen ispred mosta, kako bi prošlo par turističkih brodova. jedan londonski autobus je 1952. morao da preskoči sa jednog dela na drugi, jer je most počeo da se diže u trenutku njegovog prelaska! i za kraj, Neša je poželeo da odemo do Pikadilija (Piccadilly Circus), velike raskrsnice izgrađene 1819. vidimo se sledećom prilikom, hvala domaćinima i Londonu :)