ne postižem ni da vas izvestim o prethodnim, a ni budućim događajima… toliko toga se dešava istovremeno ;)pa, da krenemo od četvrtka, kada obično krećem za Mošorin… ovog puta sam kasnila čitavo pre podne, jer sam imala neverovatne goste u poseti u Novom Sadu: Georgi Georgijeva i njegovu divnu suprugu Danijelu. Inače, Georgi se već dugi niz godina bavi zemljanom arhitekturom u Bugarskoj, gde organizuje niz volonterskih radionica, kao i predavanja. potražite njegove sjajne projekte na: ultrajoro, a ja se nadam da ćemo vam, tokom leta, preneti i utiske uživo… divni poklon od njih, koji sam posle jedva dovukla do Mošorina:e, kao što već napisah, ostatak popodneva provela sam u bašti:a potom uživala u tišini sumraka i večeri:a u petak nastavih gde stadoh sa guljenjem pregradnog zida No2, koga, takođe, treba da isecamo… završih, ali nemam fotku – verujte mi na reč ;) i jedna mala digresija: obično se naboj i ćerpič rade sa zemljom sa terena, a malteri sa žutom (glinovitijom.) e, ovaj zid je omalterisan zemljom sa terena – što se vidi (osim po boji) i po tome koliko se lakše skida sa ćerpiča… sve to ima svoje ;)u subotu se vratismo u pojačanoj postavci (sa Bojanom i Vinkićem), a ja nisam mogla da nastavim guljenje zida sa druge strane, dok mi vredni momci nisu skonili grede! začas su to uradili – sad smo ih odvojili od zemlje, lepo pokrili… i stvarno ih ima ;) imali smo mali peh: kako ne bi pokisle preko zime, deo greda ostavili smo u tremu, kao i pola džaka suncokreta koji nam je Robi doneo na poklon – e, pa, napravili smo savršene uslove za nove male stanare, za koje se nadamo da će otići, sada kad nema ni drva, a ni semenki… onda sam mogla da se vratim svom gulilačkom poslu… i otkrijem još jedan stogodišnji dimnjak u zidu… i stogodišnju čađ… ovde se tek nazire, ali stavljam sledećeg puta, kad sve skinem: a onda je usledio neočekivani poziv: “zdravo, Dragana. ovde tvoj komšija. imam ovde jednog Švajcarca koji te traži, pa, evo, porazgovaraj sa njim na švajcarskom, nemačkom…” potpuno zbunjena, kažem da ga ne znam, niti da znam nemački, ali da ću doći da ga pokupim… utom mi Vinko objasni situaciju: kako je i sam biciklista, nudi warmshowers svojim kolegama na dva točka, pa su mu nedavno svratila 3 Švajcarca i on je rekao da ide za Srbiju… tako da je, jedan od njih, inače student arhitekture, odlučio da svrati! naravno, prvo smo ga ugostili kako dolikuje, a posle smo ćaskali uz rad, odnosno rušenje… a ovo desno smo otkrili kako je prosta peć bila “usečena” u zid… volim te male tajne starih majstora ;)a u prilog tome koliko je svet mali: on je prošle godine u Lozani slušao predavanje mog kolege Mila Hofmana o zemljanoj arhitekturi, potpuno se oduševio i zavoleo zemljanu arhitekturu, pa planira da upiše i specijalizaciju… ko se blata lati, teško se od blata posle odvaja ;) a evo i spremnih ćerpiča za reciklažu :) evo kako sad otvor izgleda… skinućemo još jedan mali deo, a potom nazidati novi odžak i novi pregradni zid, od nekog lakog materijala… još se nismo usaglasili kog ;) kako nam je bilo uveče, uz Vladino neštinsko vino, sveće i šnenokle, ostavljamo vam da zamislite… a po prvi put smo i kampovali u šatorima ;) bilo je, pa, nekima od nas – vrlo zanimljivo ;)kako su najavili kišnu nedelju, nismo planirali da ostanemo čitav dan, pa smo posle Vinkićevog doručka, branja prvih višanja i košenja (opet popravljenom kosilicom, čiju opravku divni majstor Stevica nije hteo više ni da naplati!), počeli da se pakujemo… svako na svoj način i u svoje prevozno sredstvo… i samo da pitam: a gde su te žene, pored ovakvih momaka (i ovakvih nogu ;)?! e, a onda smo, na putu do kuće, svratili do, možda, našeg budućeg smeštaja, u blizini… nadamo se da ćemo vas, od juna, tamo smestiti na konak… a preko puta – malo mošorinske idile… mi preko Titelskog, kad ono – poznati biciklista! hehe, na putu iz Švajcarske za Iran (više info potražite na levantdanslesroues)jedva čekamo da naša kuća jednom bude dom i da vas sve ugostimo kako dolikuje :) živeli!
Da imate vise gostiju da vas poteraju a i pomognu da to sto pre opravite.
Morace i ta basta da se osavremeni, dovede malo u red. :)
svi se raspituju, ali retko ko stvarno i dođe da pomogne! dakle: izvolite, kad god poželite, i u kuću i u baštu!!! a bašti je sasvim dobro, u “džungli” su biljke mnogo bolje čuvane od sušnog leta, tako da samo estetski ne izgleda lepo, ali je veoma efikasno… pozdrav :)